Историјска енциклопедија
Register
Advertisement

Terentilijev zakon (lat. Lex Terentilia) je predstavljao predlog rimskoga zakona, koji nikada nije izglasan. Godinama se o njemu raspravaljalo. Zakon je prvi put predložio narodni tribun Gaj Terentilija Harsa 462. pre Hrista. Po zakonu trebalo je da se napišu pravila, kojima bi se ograničavala moć konzula. Patriciji, Senat i konzuli su neprekidnim opstrukcijama sprečavali da se glasa o zakonu. Do konačnoga kompromisa došlo je 454. pre Hrista, kada je osnovana desetočlana komisija, koja je otišla u Grčku da izučava njihove zakone. Tokom 451. i 450. pre Hrista decemviri su napisali Zakone dvanaest tablica (Leges duodecim tabularum).

Predlog zakona[]

Nakon serije pobeda nad susedima unutar Rimske republike 462. pre Hrista rasplamsala se unutrašnja politička borba patricija i plebejaca. Narodni tribun Gaj Terentilije Harsa predložio je zakon, koji je po njemu i dobio ime Terentilijev zakon. Predložio je formiranje petočlanoga veća, čiji zadatak bi bilo pisanje pravila, kojima bi se ograničavala moć konzula.[1] Predlog zakona je iznio dok su konzuli bili odsutni. Prefekt grada Kvint Fabije Vibulan oštro se suprostavio Terentiliju. Uspeo je da pridobije druge narodne tribune, pa je predlog zakona stavljen van procedure.[2] O zakonu se više nije raspravljalo te godine.

Opstrukcija patricija[]

Tokom 461. pre Hrista Terentilijev zakon je ponovo predložen, ali za razliku od prvoga puta zakon su predložili svi narodni tribuni.[3] Patriciji su uspeli da vrše opstrukciju raznim božanskim znacima o velikim nesrećama. Nakon toga konzuli su proglasili rat Antijatima, koji nisu pripremali nikakav rat protiv Rima.[4] Narodni tribuni su takav postupak prozvali režiranom komedijom i skandalom, pa su zbog toga sprečavali mobilizaciju.[5] Nakon opstrukcije mobilizacije patriciji su opstruirali i sprečavali održanje skupštine na kojoj se trebao predlagati Terentilijev zakon.[6]

428px-Cincinnatus statue

Statua Cincinata u Cincinatiju, SAD

Suđenje Kezu Kvinkciju[]

Mlade patricije je predvodio Kezo Kvinkcije, sin Lucija Kvinkcija Cincinata. Isticao se u drskim akcijama, ometanju održavanja skupštine. Pod njegovim vodstvom narodni tribuni bi bili izgurani sa foruma, oterani ili izbatinani plebejci.[7] Nakon toga postupka jedan od tribuna optužio je Keza Kvinkcija za delo za koje je sledila smrtna kazna. Tokom suđenja mnogi bivši konzuli stali su iza Keza Kvinkcija, hvaleći njegovu hrabrost i ratne zasluge i podvige.[8] Jedan od narodnih tribuna iznio je odlučujuću optužbu staru nekoliko godina, pa je Kezo nakon toga pritvoren. Pušten je uz veliku kauciju da se brani sa slobode.[9] Sledeće noći Kezo je pobegao u Etruriju, a ogromna kaucija je naplaćena od njegovoga oca Lucija Kvinkcija Cincinata. Nakon odlaska Keze Kvinkcija mladi patriciji su se uspešno organizovali i uz pomoć armije svojih klijenata sprečavalai su održavanje narodne skupštine.[10]

Publikola Mlađi obećava prestanak opstrukcije zakona[]

Tokom 460. pre Hrista oko 2.500 robova i prognanika pod vodstvom jednoga Sabinjanina Apija Herdonija zauzeli su Kapitol i rimko utvrđenje.[11] Konzuli su samo delomično naoružali plebejce. Narodni tribuni su optužili patricije, Senat i konzule da su izlažirali zauzimanje Kapitola samo da bi sprečili donošenje Terentilijevoga zakona,[12] pa je konzul Publije Valerije Publikola Mlađi izašao pred narod i optužio narodne tribune da svojim postupcima pomažu neprijatelje.[13] Tribunima je zapretio da se u slučaju njihove opstrukcije neće obazirati na ograničenja konzulske vlasti i na nepovredivost narodnih tribuna.[14] Narodni tribuni su se povukli nakon konzulovih pretnji. S druge strane Publikola je obećao da se nakon oslobađanja Kapitola više neće suprostavljati održavanju narodne skupštine i glasanju o predloženom Terentilijevom zakonu.[15] Prilikom oslobađanja Kapitola Publije Valerije Publikola Mlađi je poginuo.[16]

Cincinat vrši mobilizaciju[]

Po okončanju krize narodni tribuni su tražili od Senata i konzula da ispune obećanje Publikole Mlađega, ali konzul je tražio da pričekaju da se izabere drugi konzul.[17] Za drugoga konzula izabran je Lucije Kvinkcije Cincinat, koji je kao otac Keza Kvinkcija bio veliki protivnik plebejaca.[18] Cincinat je pozvao u rat protiv Ekva i Volska, a narodni tribuni su pokušali da se odupru mobilizaciji.[19] Pošto je narod dao zakletvu konzulima prilikom zauzimanja Kapitola morali su da idu i u novi rat, jer su još uvek bili pod zakletvom.[20] Ta mobilizacija ponovo je odgodila donošenje zakona.

459. i 458. pre Hrista[]

Tokom 459. pre Hrista zbog rata sa Ekvima i Volscima narodni tribuni su bili prisiljeni da priznaju da rat ima prvenstvo pred donošenjem zakona.[21] Nakon pobede nad neprijateljima konzuli su zadržavali vojsku van Rima, pa su narodni tribuni optuživali da se vojska zadržava da bi se sprečilo donošenje zakona.[22] Dvojica kvestora optužila su za krivokletstvo narodnoga tribuna, koji je ranije izneo najtežu optužbu protiv Keza Kvinkcija.[23] Tim slučajem uspeli su da ponovo opstruiraju zakon. Pred kraj 459. pre Hrista došlo je do reizbora narodnih tribuna. Tokom 458. pre Hrista Tit Kvinkcije Kapitolin Barbat je kao kvestor i rođak Keza Kvinkcija nastavio sa procesom i nastojanjem da osudi narodnoga tribuna Volscija za krivokletstvo. Konzuli su opstrirali Terntilijev zakon, a narodni tribuni su opstrirali sudksi proces. Zbog rata sa sa Ekvima i Sabinjanima izabran je diktator Lucije Kvinkcije Cincinat, koji se nakon pobede vratio u Rim i odmah dao ostavku na položaj diktatora. Krajem 458. pre Hrista narodni tribuni su bili i peti put reizabrani.

Sporazum o decemvirima[]

Tokom 457. pre Hrista ponovo je pretila opasnost od Ekva i Sabinjana, pa je opet odgođena rasprava o zakonu. Borba za zakon nastavila se i 456. i 455. pre Hrista. Tokom 454. pre Hrista došlo je do sporazuma između patricija i plebejaca. Po sporazumu sastavljena je desetočlana komisija ( decemviri ), koja je trebala da napiše rimske zakone.[24] Komisija je imala u svom sastavu pet plebejaca i pet patricija. Otišli su u Grčku da prouče Solonove zakone, institucije, običaje i zakone Grčke.[25] Iz Grčke su se vratili 452. pre Hrista. Po povratku je odlučeno da desetorica ( decemviri ) vladaju Rimom i da sastave zakone. Tokom 451. i 450. pre Hrista komisija je sastavila rimske zakone poznate kao zakoni dvanaest tablica ( Leges duodecim tabularum ).

Literatura[]

Reference[]

  1. Livije 3.9
  2. Livije 3.9
  3. Livije 3.10
  4. Livije 3.10
  5. Livije 3.10
  6. Livije 3.11
  7. Livije 3.11
  8. Livije 3.12
  9. Livije 3.12
  10. Livije 3.14
  11. Livije 3.15
  12. Livije 3.16
  13. Livije 3.17
  14. Livije 3.17
  15. Livije 3.18
  16. Livije 3.18
  17. Livije 3.19
  18. Livije 3.19
  19. Livije 3.19-20
  20. Livije 3.20
  21. Livije 3.22
  22. Livije 3.24
  23. Livije 3.24
  24. Livije 3.31
  25. Livije 3.31
Advertisement